Josip Katalinski "Škija"

Drugi maj jedan je od značajnijih dana u historiji grada Sarajeva. Drugog maja odbranjeno je Sarajevo, a drugog maja rođen je i Josip Katalinski – legenda Željezničara, legenda jugoslovenskog i bosanskohercegovačkog fudbala i jedna od najvećih fudbalera koji je koračao grbavičkim travnjakom. 

U raji poznat i omiljen, od malena je nosio nadimak ''Škija'', po kojem ga i danas pamte stariji poznavaoci fudbala, posebno navijači Željezničara:

''Kao osnovac glumio sam u nekom skeču od Radoja Domanovića. Kako je situacija nalagala, morao sam potražiti i zapaliti duhan zvani škija i otuda mi je nadimak ostao'', prisjeća se Josip Katalinski mnogo godina poslije. 

Iako je dres Željezničara kroz povijest nosilo veliki broj sjajnih fudbalera, Škija se smatra jednim od najboljih. Ako biste bilo kojeg poznavaoca domaćeg fudbala pitali ko je to obilježio sredinu sedamdesetih godina prošlog stoljeća, odgovor bi uvijek bio isti – Josip Katalinski. Po vokaciji defanzivac, Škija je bio pravi oslonac svakom golmanu koji je uživao s njim kao komandantom odbrane. Na drugoj strani, pak, bio je konstantna prijetnja protivničkim čuvarima mreže, koji su često vadili loptu iz svoje mreže nakon Škijinih akcija u šesnaestercu. Tokom karijere, postigao je više od stotinu golova – rekord kojim se mogu pohvaliti samo rijetki, naročito odbrambeni igrači. Nenadmašan skakač, bio je noćna mora svake protivničke ekipe. Postigao je nekoliko izuzetno važnih golova, kako za reprezentaciju, tako i za svoj klub, Željezničar. Nezaboravan je njegov pogodak 13. februara 1974. godine u Frankfurtu kada je otvorio vrata Svjetskog prvenstva reprezentaciji Jugoslavije i postao junak. Bio je jedna od glavnih poluga u timu Milana Ribara, koji je 1972. godine suvereno prošao prvi kroz ligaški cilj i ovojio prvu (i jedinu) Željinu titulu prvaka bivše države. Iste godine, poveo je ekipu i do četvrtfinala Kup-a UEFA gdje su ''plavi'' zaustavljeni od Ferencvaroša. 

Josip Katalinski Škija rođen je 02.maja 1948 godine u Sarajevu. Djetinjstvo je proveo na Ilidži gdje je načinio prve fudbalske korake trenirajući za Igman. Vrlo brzo ga je primijetio tadašnji šef omladinske škole Željezničara Milan Ribar, koji ga dovodi u Željine juniore. Sa samo 17 godina potpisuje prvi profesionalni ugovor s klubom i debituje za prvi tim u susretu sa Vardarom. Za ''plave'' je nastupao narednih 10 godina odigravši 269 prvenstvenih utakmica i postigavši 48 golova. Ukupno, u svim takmičenjima, u plavom dresu odigrao je 550 utakmica i postigao 100 golova. Za reprezentaciju je nastupao 43 puta postigavši pri tome 10 golova. Godinama najbolji igrač Željezničara, odlazi u inostranstvo 1975. godine. Prešao je u ekipu Nice koja je s njime postala jedna od najboljih francuskih ekipa. Interesantno je da u to vrijeme ponekad nastupao i kao centarfor. Vrlo dobro se snalazio i u novoj ulozi. Za francusku momčad skupio je 103 nastupa uz 28 postignuta gola. 

Katalinski je svojevremeno bio jedan od najboljih defanzivaca svijeta. Koliko su ga cijenili, govori i poziv u reprezentaciju svijeta gdje je igrao sa čuvenim Peleom, Krolom, Euzebijom.. 

Igračku karijeru završio je rano, sa svega 30 godina zbog teške ozljede koljena. Potom se vratio u Sarajevo, gdje je ostao u sportu. Po završetku rata u našoj zemlji, obavljao je niz dužnosti u N/FS BiH. Jedno vrijeme bio je šef stručnog štaba niželigaša Igmana u kojem je počeo svoj sjajni fudbalski put. Od Želje se nikad nije odvajao. Željo je bio u ostao u njemu a i on u Želji. Dva velikana, onako kako to i priliči, ostali su nerazdvojni i u onim najtežim životnim trenucima.

Josip Katalinski preminuo je 09. juna 2011. godine u Sarajevu nakon višegodišnje borbe s teškom bolešću.