Josip Bukal

Josip Bukal je rođen u mjestu Okešinec kod Kutine u Hrvatskoj 15. novembra 1945. godine. Sudbina je htjela da još kao dječak doseli u Sarajevo. Stanujući u đačkom domu na Grbavici, odlazi na probni trening za dječake, koji je organizovao Željezničar. Trenerima u našem klubu nije trebalo dugo da procjene njegov golgeterski talent iako je na prvim probnim utakmicama sa svojim vršnjacima, igrao u odbrambenom redu. Gotovo da ne postoji intervju sa legendarnim Bukalom, u kojem se on nije prisjetio svog prvog treninga kojem je prisustvovao na nagovor prijatelja:

''Na prvom treningu stao sam u kolonu dječaka koja je bila najmanja, jer sam htio da brzo završim i idem. Mislio sam da ću odmah otpasti. Međutim, imao sam sreću da uđem u ekipu koja je bila jako nadmoćna na terenu i ja, kao odbrambeni igrač, nisam imao mnogo posla. Slučajno je neki dječak šutirao loptu u naš prostor i ja sa makazicama preko glave izbacim loptu. U tom momentu, trener je prekinuo trening, prišao mi i upisao moje ime u bilježnicu. Od tog momenta počeo ozbiljno sam se posvetio treninzima i u narednim godinama postao standradni prvotimac Željezničara'' prisjeća se Bukal skoro pola vijeka od njegovog dolaska u Želju. 

Za prvi tim počeo je igrati 1963. godine sa nepunih 18 godina. Ubrzo postaje udarna napadačka igla ''plavih'', a kao najbolji strijelac Željezničara, zaslužuje i poziv u reprezentaciju Jugoslavije. 

Josip Bukal u našem klubu je proveo najveći dio svoje profesionalne karijere. Plavi dres u seniorskoj konkurenciji nosio je ukupno 12 sezona. Bio je najbolji strijelac Željezničara u sezoni 1971/72, kada su sarajevski plavi osvojili titulu prvaka države. 

Nastupajući za ''plave'', legendarni centarfor postigao je nevjerovatnih 327 golova u 464 utakmice. Najbolji je strijelac u historiji našeg kluba sa 127 golova koje je postigao u prvenstvenim i Kup utakmicama. Bio je prepoznatljiv po razornom udarcu. Stručnjaci su vjerovali da je upravo Bukalov šut u to vrijeme bio najsnažniji na svijetu. Jednom prilikom, u vrijeme dok je igrao za belgijski Standard, izmjerena je brzinalopte od nevjerovatna 142 hm/h nakon Bukalovog udarca, što je u to vrijeme bio apsolutni svjetski rekord.

Nastupao je i za reprezentaciju. U 24 odigrana susreta, postigao je 10 golova za nacionalni tim bivše države. Bio je nezaboravan strijelac urođenog golgeterskog instinkta. Omiljen i cijenjen među navijačima Željezničara, bio je rado viđen gost gdje god bi se pojavio. Skroman i povučen van terena, bio je noćna mora golmana svakog protivničkog tima. U vrijeme kad je nastupao, smatran je za jednog od najboljih centarfora svijeta. 

Dobar dio karijere proveo je u Belgiji nastupajući za Standard iz Liježa. I tamo je stekao status istinske legende. 1974 godine, bio je najbolji strijelac Kup-a UEFA sa 12 golova. 

Profesionalnu igračku karijeru završio je 1978. godine u matičnom klubu. Nakon toga, radio je u omladinskom pogonu našeg kluba gdje se isticao izuzetnim pedagoškim sposobnostima. Pod njegovom stručnom palicom, iz omladinske škole Željezničara godinama su izlazili vrlo kvalitetni fudbaleri. Jedno vrijeme bio je trener Sloge iz Kraljeva ali se 1984. godine vratio u Sarajevo gdje uz svog Želju ostao do današnjeg dana. 

Jedan je od najzaslužnijih što je naš klub opstao za vrijeme agresije. Sa još nekoliko entuzijasta, održao je rad kluba u njegovim najtežim trenucima. 

Josip Bukal i danas je angažovan u Željezničaru u poslovima oko omladinskog pogona.