Ivica Osim "Švabo"

Zbog visine i pokreta, Ivici Osimu nije se mogla predvidjeti velika fudbalska karijera. No, dječak rođen i odrastao u Hrasnom, nije se obazirao na komentare svojih drugova i nastavio je marljivo trenirati. Razvio se u jednog od najboljih igrača koje je naš klub ikada imao, i u istinsku fudbalsku legendu na ovim prostorima.

Već od prvih nastupa, na ''Grbavici'' je dobio nadimak ''Strauss''. Njegova igra, virtuozni pokreti i maestralni driblinzi nikoga nisu mogli ostaviti ravnodušnima. Bio je istinski fudbalski umjetnik, mađioničar čiji su potezi bili potpuno nepredvidivi. 

Ivica Osim i kao čovjek je nebrojeno puta pokazao svoju veličinu. I sam odrastao u siromašnoj porodici i teškim uvjetima, ''Strauss'' nikada nije napustio slabe i nemoćne pomažući velikodušno na svakom koraku. Gotovo da ne postoji čovjek koji bi o Osimu mogao reći nešto loše. Jednostavno, Ivica Osim je čovjek koji se rodi da bude voljen od svih. 

Rođen je 06. maja 1941. godine, a u Željezničaru je počeo trenirati 1954. u mlađim kategorijama. Po isteku juniorskog staža nije odmah mogao u prvi tim. Debitovao je na utakmici protiv Proletera iz Osijeka 1959. godine. U Želji je igrao i narednih 11 godina, upisavši blizu ligaških nastupa i postigavši pri tome 65 golova. Potom odlazi u Francusku. Tamo ostavlja dubok trag igrajući za Strasbourg, Sedan i Valenciennes, u kojem je i završio igračku karijeru. 

Za najbolju jugoslovensku reprezentaciju odigrao je ukupno 16 utakmica postigavši  8 golova. Dres reprezentacije nosio je u periodu od 1964 do 1969. godine. 

Po okončanju igračke karijere, posvetio se trenerskom poslu. Jedan je od najuspješnijih trenera našeg kluba u njegovoj historiji. Pod njegovim vodstvom, Željo je igrao i polufinale Kupa UEFA, ali je nesretnim porazom od mađarskog Videotona nestao san cijele generacije o finalu sa velikim madridskim Realom koji je kasnije i osvojio takmičenje. Pored toga, Osim je doveo Željezničar do jednog finala Kupa Maršala Tita, a Željo je u to vrijeme dva puta bio i viceprvak Jugoslavije. 1986. godine, po odlasku sa Željine klupe, preuzima reprezentacije tadašnje države koju vodi do četvrtfinala SP-a u Italiji.

Početkom rata, daje ostavku na selektorsku funkciju kao i na mjesto trenera Partizana. ''Švabo'' nije ni mogao ni htio voditi tim države u raspadu, dok je u isto vrijeme, u opkoljenom Sarajevu, živjela njegova porodica. Stariji poznavaoci fudbala sjetit će se potresnog govora velikog Osima, kada je na, rubu suza, dao ostavku na mjestu selektora Jugoslavije.

Po odlasku iz Beograda, dvije sezone je vodio grčkog velikana Panathinaikosa a potom seli u Austriju gdje preuzima, u to vrijeme osrednjeg prvoligaša, ekipu Šturma iz Graca. No, za nekoliko godina mali klub iz Austrije doveo je među najbolje evropske ekipe – u Ligu prvaka. Bilo je to zlatno doba Šturma koji se poslije Švabinog odlaska nikad nije uspio vratiti u vrh austrijskog fudbala.

2002. godine Ivica Osim, odlazi u Japan u kojem je tada vladala velika fudbalska groznica zbog SP-a prvenstva organizovanog u ovoj zemlji. Preuzima JEFF United, a potom i nacionalnu selekciju zemlje izlazećeg sunca. Tu se zadržao sve do novembra 2007. godine. Tog hladnog novembarskog dana, fudbalski svijet ostao je zatečen viješću da je legenda bh. fudbala doživjela možda udar i da se nalazi u komi. Ipak, par sedmica poslije, Švabo je već bio na nogama. Pobjedio je još jednom u životu.  

Ivica Osim danas živi u rodnom Sarajevu, blizu dragih ljudi i blizu svog kluba. Svaku domaću utakmicu možete ga sresti na ''Grbavici'', gdje uživa najveće moguće poštovanje – onako kako to velikan i zaslužuje. Zdravlje mu ne dozvoljava da se aktivno bavi trenerskim poslom, ali i samom pojavom daje veliki motiv našim fudbalerima. 

''Fudbal je dio nas, dio naše radosti, ponekad i tuge'',  rekao je jednom Ivica Osim. Klub poput našeg je od rijetkih koji imaju takve veličine kao što si ti! Ostani nam dobar, najbolji kao što i jesi!