Legende FK Željezničar
-
Ivan Osim ili Ivica poznat i kao „Švabo“, umjetnik, genijalac, velemajstor sa loptom, popularno nazivan i Štraus, jer je fudbal igrao baš kao kompozitor, igračka je i trenerska legenda FK Željezničar. Za Željezničar je nastupao ukupno jedanaest godina i odigrao 250 zvaničnih utakmica postigavši 75 golova. Najveći europski uspjeh kluba vezan je za periodu od 1978. do 1986. u kojem je na klupi sjedio upravo Švabo. Sa Željom je bio viceprvak Jugoslavije, finalista Kupa Maršala i polufinalista Kupa UEFA. -
Drugi maj jedan je od značajnijih dana u historiji grada Sarajeva. Drugog maja odbranjeno je Sarajevo, a drugog maja rođen je i Josip Katalinski – legenda Željezničara, legenda jugoslovenskog i bosanskohercegovačkog fudbala i jedna od najvećih fudbalera koji je koračao grbavičkim travnjakom. -
Josip Bukal je rođen u mjestu Okešinec kod Kutine u Hrvatskoj 15. novembra 1945. godine. Sudbina je htjela da još kao dječak doseli u Sarajevo. Stanujući u đačkom domu na Grbavici, odlazi na probni trening za dječake, koji je organizovao Željezničar. Trenerima u našem klubu nije trebalo dugo da procjene njegov golgeterski talent iako je na prvim probnim utakmicama sa svojim vršnjacima, igrao u odbrambenom redu. -
Mehmed Baždarević rođen je u Višegradu 28. septembra 1960. godine. Nedugo zatim, njegova porodica dolazi u Sarajevo, a Meša je počeo trenirati 1969. godine. Kao sedamnaestogodišnjak, postaje prvotimac Željezničara čiji će dres s velikim uspjehom nositi narednih deset godina. Bio je kapiten i vođa jedne od najboljih generacija u historiji kluba. Zajedno sa trenerom Osimom, bio je glavni kotač u genijalnom timu koji je u nezaboravnom polufinalu tadašnjeg Kupa UEFA, nesretno ispao od mađarskog Videotona. -
Drago ''Mišo'' Smajlović rođen je 28. oktobra 1938. godine u Sarajevu. Njegov prvi klub bio je Sloga iz Buća Potoka iz kojeg, kao talentovani junior, prelazi u Željezničar 1956. godine. U to vrijeme, Željezničar se takmičio u drugom razredu jugoslovenskog fudbala. No, dolaskom Smajlovića i još nekih vrlo talentovanih mladića u tim, ''plavi'' se brzo vraćaju u društvo najboljih. Bila je to jedna nezaboravna generacija ''plavih'', u kojoj je Smajlović igrao jednu od najvažnijih uloga. -
Rijetki su sportisti koji su titule osvajali i kao igrači i kao treneri. U fudbalu se skoro na prste jedne ruke mogu pobrojati treneri koji su trenerske kao i igračke trofeje, proslavili u jednom klubu. Enver Hadžiabdić spada u red tih odabranih velikana. ''Hadžija'' je kao igrač osvojio titulu prvaka Jugoslavije 1972. godine, da bi 25 godina poslije, isti uspjeh ponovio i kao trener – ovaj put u prvenstvu Bosne i Hercegovine. Čak ni danas ne postoji nijedan navijač Željezničara koji neće u jednom dahu izdiktirati imena igrača iz te nezaboravne ekipe koja je suvereno osvojila naslov šampiona bivše države, baš kao i one koja je osvojila prvi poslijeratni naslov prvaka države. U oba ta tima, neizostavno je ime Envera Hadžiabdića. -
Ilijas Pašić prvi je fudbaler Željezničara koji postao istinski ljubimac navijača. Niko na ''Grbavici'' nije bio ravnodušan na virtuozne prodore, maestralne centaršute i lakoću postizanja golova koja je odlikovala popularnog Paju. Rođen je u Herceg Novom 10. maja 1934. godine, ali već u ranim godinama djetinjstva seli u Sarajevo gdje je počeo svoj fudbalski put. Njegov prvi klub bio je fudbalski klub Romanija, ali nije dugo trebalo trenerima omladinaca s Grbavice, da zapaze raskoš njegovog talenta i ekspresno ga dovedu u svoje redove. -
Dres prvog tima Željezničara je nosio punih 14 godina. Počeo je sa Pašićem, Žiganteom, Bukićem, Jusufbegovićem, Imamovićem i ostalima, zatim su došli Fazlagić, Kokot, Smailović, Dizdarević, Matić, Kapičić, Osim i drugi, a poslije njih Bukal, Katalinski, Sprečo, Janković, Bećirspahić, Jelušić i drugi. Branio je i boje mlade, zatim „B” reprezentacije Jugoslavije, pa čak bio i u najboljoj jedanaestorici državnog tima. Bio je potpisao ugovor u Turskoj na dvije godine, ali se mučen nostalgijom, odrekao dijela zarade i poslije godine dana vratio. -
Za ''plave'' je odigrao ukupno više od 100 utakmica od čega 88 ligaških. Bio je strijelac 10 prvenstvenih golova. Bio je poznat kao beskompromisni borac na terenu koji nije štedio ni sebe ni protivnika, ali kuriozitet je da nikada u svojoj karijeri nije dobijao kartone! -
Za Željezničar je, dakle, odigrao 343 prvenstvene utakmice po čemu je ostao nedodirljiv do današnjih dana. I pored defanzivnih uloga u timu, uspio je postići 32 gola. Vrlo rano je odlučio završiti profesionalnu fudbalsku karijeru i preći u trenere – već sa 30 godina. Trenirao je veći broj nižerazrednih klubova, uglavnom u Bosni i Hercegovini, poput Jedinstva iz Brčkog, Famosa iz Hrasnice i Iskre iz Bugojna. 1988. godine bio je i šef stručnog štaba Željezničara. -
Za prvi tim debituje u sezoni 1967/68 kao osamnaestogodišnjak odigravši 12 utakmica. Jedan je od rekordera po broju odigranih utakmica za Željezničar, za koji je nastupao 15 godina, sa samo kraćim prekidom kad je igrao u banjalučkom Borcu. Za matični klub odigrao je ukupno 339 prvenstvenih utakmica postigavši 27 golova. Bio je dugogodišnji kapiten prvog tima. Posljednje utakmice u Željezničaru odigraće u sezoni 1981/82 nakon čega se povlači i postaje trener mlađih kategorija Želje. -
Za prvi tim Željezničara debitovao je u prijateljskoj utakmici sa tuzlanskom Slobodom. Imao je tada samo 15 godina. U sezoni 1970/71 aktivno učestvuje u prvoligaškim akcijama. Premda je u to vrijeme prvi golman ''plavih'' bio iskusni Vasilije Čiko Radović, Čobo je u svojoj prvoj seniorskoj sezoni ubilježio 16 nastupa za prvi tim. Već u narednoj sezoni, izborio se za status standardnog čuvara mreže. Šampionska generacija kluba s Grbavice bila je nezamisliva bez Janjuša. -
Rođen je 01. maja 1956. godine u Sarajevu. Karijeru je počeo u pionirima Željezničara gdje je bio jedan od najboljih igrača u svojoj generaciji. Međutim, po isteku juniorskog staža ne uspijeva izboriti mjesto u seniorskoj ekipi tima s ''Grbavice'' ali nastavlja da se bavi fudbalom nastupajući za tada soldinu ekipu Vraca koju su u to vrijeme činili uglavnom bivši juniori dva najveća sarajevska kluba. -
Debi u prvom timu imao je 1964. godine protiv Trešnjevke u Zagrebu. ''Plavi'' su slavili rezultatom 3:2 a Sprečo je ušao u drugom poluvremenu i postigao dva gola. Ustvari, njegovim golovima preokrenuo je rezultat jer je do tada Trešnjevka vodila sa 2:1. Nakon utakmice u Zagrebu, potpisao je profesionalni ugovor dok je još bio sedamnaestogodišnjak. Nastupao je u generaciji sjajnih fudbalskih znalaca i najvećih Željinih igrača u povijesti – Ivice Osima i Miše Smajlovića. -
Činjenice govore da u svojim nogama ima oko 650 zvaničnih utakmica od kojih 293 prvenstvena susreta i 29 utakmica kupa Jugoslavije. Nastupao je i u evropskim takmičenjima, pa je tako zabilježio 8 nastupa u utakmicama kupa UEFA, 2 nastupa u RAPAN kupu. Odigrao je i 10 utakmica SE kupa, 2 utakmice kupa šampiona, 3 utakmice kupa prvoligaša, 9 utakmica lige šampiona. Uz sve to odigrao je čak 196 prijateljskih utakmica od kojih je 55 međunarodnih i još mnogo drugih koje su bile zvaničnog karaktera. -
Bio je elengantan, prodoran napadač. Isticao se golgeterskim sposobnostima pa je u sezoni 1970/71 bio golgeter jugoslovenskog prvenstva sa 20 golova. Igrao je za omladinsku i za ''A'' reprezentaciju Jugoslavije. Sa Željezničarom je u sezoni 1971/72 osvojio šampionsku titulu u prvenstvu bivše države, igrajući na poziciji desne polutke. Činio je navalni red ''plavih'' zajedno sa Jelušićem, Bukalom, Sprečom i Derakovićem. U šampionskoj sezoni, bio je drugi strijelac tima sa 13 golova, iza Bukala koji je pogodio 14 puta. Postigao je mnoge odlučujuće golove za svoj tim. -
Bio je istinski univerzalac koji je kod trenera Milana Ribara igrao na svakom mjestu u ekipi osim golmana. Dok je igrao, u publici su se često mogli čuti komentari da niko ne zna šta Tica igra ali da igra korisno, apsolutno korisno. Službena statistika bilježi da je za Željezničar odigrao 223 prvenstvene utakmice u kojima je bio strijelac 17 puta. Spada u red igrača ''plavih'' sa najvećim brojem nastupa. -
Prvi profesionalni ugovor potpisao je 1970. godine, a plavi je dres nosio u narednih 10 godina. Odigrao je ukupno 243 zvanične utakmice u kojima je bio strijelac 55 puta. Bio je ofanzivac izuzetnih trkačkih sposobnosti, brz i prodoran fudbaler kojeg se stariji navijači Željezničara sjećaju i po izuzetno snažnom i razornom udarcu. Nerijetko je postizao golove i sa velike udaljenosti. -
Nastupao je u sjajnoj generaciji koju je predvodio legendardni Ilijas Pašić Paja, prvi reprezentativac s ''Grbavice'', zatim Slavko Vrebac, Duško Ubović, Đorđe Đorđević i drugi. Za Željezničar je odigrao 226 prvenstvenih utakmica postigavši 51 gol. Plavi dres nosio je do 1965. godine a potom odlazi u austrijski Bregenz. U Želju se vraća četiri godine kasnije i oprašta se od aktivnog igranja i posvećuje trenerskom pozivu. Trenirao je omladinske kategorije ''plavih''. -
Posebno zapažene nastupe imao je u šampionskoj generaciji u sezoni 1971/72 kada je imao vrlo važnu ulogu u timu. U to vrijeme nominalno lijevo krilo ''plavih'' bio je Avdija Deraković koji je imao veliki radijus kretanja pa se Velija često ubacivao na njegovu poziciju gdje je bio prepoznatljiv po izvrsnim centaršutima u protivnički šesnaesterac. Vrlo često je Željo i postizao golove preko svojih napadača Bukala, Spreče i Jankovića upravo nakon sjajnih ubacivanja Bećirspahića.
