Legende FK Željezničar
-
Ivan Osim ili Ivica poznat i kao „Švabo“, umjetnik, genijalac, velemajstor sa loptom, popularno nazivan i Štraus, jer je fudbal igrao baš kao kompozitor, igračka je i trenerska legenda FK Željezničar. Za Željezničar je nastupao ukupno jedanaest godina i odigrao 250 zvaničnih utakmica postigavši 75 golova. Najveći europski uspjeh kluba vezan je za periodu od 1978. do 1986. u kojem je na klupi sjedio upravo Švabo. Sa Željom je bio viceprvak Jugoslavije, finalista Kupa Maršala i polufinalista Kupa UEFA. -
Od 1965. do 1975. odigrao je više od 250 ligaških utakmica i postigao ukupno 48 golova. Računajući sve nastupe za Željezničar Škija je plavo-bijeli dres oblačio više od 550 puta i postigao preko 100 golova. Bio je član legendarnog tima Željezničara koji je postao prvak bivše Jugoslavije 1972. godine, a 1974. proglašen je "Fudbalerom godine" u tadašnjoj državi. -
Sa 127 golova koje je postigao na 290 prvenstvenih i kup u dresu Željezničara Bukal je klupski rekorder. Na ukupno 464 utakmica Bukal je za Željezničar postigao 327 golova. Kao izuzetno uspješan strijelac sa vrlo snažnim udarcem, u omladinskoj ekipi Željezničara postizao je po 50 golova u sezoni. Za prvi tim debitovao je 1963. godine protiv Vojvodine (0:1), a sa 14 postignutih golova bio je najbolji strijelac Željezničara u sezoni 1971/72. kada je osvojena jedina titula jugoslovenskog prvaka. -
Mehmed Baždarević je bio član čuvene generacije plavih (Škrba, Berjan, Baljić, Komšić, Ćilić, Šabanadžović, Odović, Bahtić, Čurić, Škoro, Mihajlović, Nikić, Paprica) koju je sa klupe vodio Ivica Osim. Sjajni Meša je kao kapiten predvodio sjajnu generaciju koja je 1985. godine igrala polufinale Kupa UEFA protiv Videotona. U sezoni 1984/85. Mehmed Baždarević je proglašen za najboljeg igrača SFR Jugoslavije, a iste sezone izabran je u najbolji tim Europe. Za Želju je od 1977. do 1987. odigrao 311 utakmica i postigao 92 gola. -
Fudbalski vitez Grbavice je u plavom dresu, od 1958. do sezone 1966/67 odigrao oko 400 zvaničnih utakmica, u svim takmičenjima, od toga 190 prvenstvenih u kojima je postigao 97 golova. Sa Ivicom Osimom je činio ubojiti tandem te generacije, te spada u red jednog od najboljih napadača Želje svih vremena. U tri navrata je bio šef stručnog štaba Željezničara, selektor mlade i A reprezentacije BiH. Jedan je od najzaslužnijih za opstanak kluba u vremenu agresije na našu zemlju. -
Enver Hadžiabdić je od 1965. do 1974. odigrao ukupno 460 utakmica, od čega 268 u prvenstvu i kupu, na kojima je postigao dva gola. Igrao je sa uspjehom na mjestu beka i bio standardni član ekipe koja je u sezoni 1971/72. osvojila titulu prvaka Jugoslavije. Za reprezentaciju Jugoslavije debitovao je 8. aprila 1970. godine u prijateljskom susretu protiv Austrije (1:1) u Sarajevu i odigrao je 11 utakmica. U zimskoj pauzi sezone 1997/98. je sa mjesta šefa stručnog štaba ekipu doveo do titule prvaka države i prvog naslova prvaka u nezavisnoj Bosni i Hercegovini. -
Paja je u periodu od 1952. do 1959. godine odigrao ukupno 174 zvanične utakmice za klub, pri čemu je postigao 104 gola. Bio je poznat po izuzetno snažnom udarcu i sjajnoj tehnici, ali ostaju u pamćenju onih starijih savršeni centaršutevi i lakoća sa kojom je saigračima dijelio precizne pasove. Iako je bio krilni napadač, bio je ubojit strijelac. Prvi je bosanskohercegovački reprezentativac Jugoslavije, debitovao je 17. oktobra 1954.godine protiv Turske (5:1) u Sarajevu, postigavši svoj jedini gol za državni tim. -
Dres prvog tima Željezničara je nosio punih 14 godina. Počeo je sa Pašićem, Žiganteom, Bukićem, Jusufbegovićem, Imamovićem i ostalima, zatim su došli Fazlagić, Kokot, Smailović, Dizdarević, Matić, Kapičić, Osim i drugi, a poslije njih Bukal, Katalinski, Sprečo, Janković, Bećirspahić, Jelušić i drugi. Branio je i boje mlade, zatim „B” reprezentacije Jugoslavije, pa čak bio i u najboljoj jedanaestorici državnog tima. Bio je potpisao ugovor u Turskoj na dvije godine, ali se mučen nostalgijom, odrekao dijela zarade i poslije godine dana vratio. -
Jedna od najvećih legendi kluba sa Grbavice, Josip Joško Domorocki igrao je za Željezničar od 1946. do 1952. godine. U tom periodu odigrao gotovo sve utakmice u prvom timu i nikad nije bio bio povrijeđen. Ovo je još fascinantnije ako se zna de je važio za oštrog igrača. Prema vlastitom priznanju oštrije je igrao jedino protiv grubijana, koji su više gledali noge protivnika nego loptu. U istoriji Željezničara ostaće zabilježen i po tome što je ostao uporan da ne napusti Željezničar ni 1947. godine, iako mu je, kako kaže, za prelazak u Torpedo nuđen stan, dva odijela i »ministarski fasung«.
